Osobni coaching - prva pomoć na putu do uspjeha
30. siječnja 2012. održan je 2. Brand Manager susret poduzetnika. Želja poduzetnika uključenih u organizaciju susreta je pružiti poduzetnicima i obrtnicima različitih područja brojno besplatno znanje, vještine i sve što je potrebno, kako bi u svome poslu ostali, opstali i razvijali se (te nas u međuvremenu unajmili:).
Misija projekta Brand Manager jest borba za one koji predstavljaju 80% BDP-a naše zemlje: male i srednje poduzetnike.
Vidimo se na sljedećem susretu!
Koliko se usudite biti žena na poslu?
Kolika ste podrška svojim kolegicama? Svojoj šefici?
Kako dobro balansirate između poslovnog i privatnog života?
Koliko sebi dozvoljavate biti ženstvene i senzualne?
Koliko iskreno izražavate svoje misli i osjećaje – na poslu i doma?
Vjerujete li u snagu žene u vama?
Otkrijte svoje snage!
Neke od tema radionica su:
-važnost ženske snage
-osvještavanje sebe, sada, svoje misije, vizije i ciljeva
-pronalaženje točaka unutarnje stabilnosti
-samopouzdanje, asertivnost i zauzimanje za sebe
-važnost intuicije i predosjećaja
-vraćanje ženstvenosti i ženske energije
-umijeće ostvarivanja balansa privatnog i poslovnog
-stvaranje harmoničnih odnosa
…i još mnoge druge, čemu vi pridonosite!
Kako ćete znati da li je ovo radionica za Vas?
Mi vjerujemo da svaka žena intuitivno zna što je dobro za nju. Naše radionice pružit će Vam alate i znanja osobnog razvoja i spoznaju područja u kojima možete rasti kako biste živjele životom u svoj njegovoj punini. Jedini preduvjet učestvovanja je otvorenost i želja za samospoznajom.
Kako nekoliko radionica može promijeniti moj život?
Nekima je dovoljna prilika i „sigurno mjesto“ na kojem mogu čuti sebe i izgovoriti svoje misli. Drugima, pak, prostor i vrijeme u kojima mogu biti ono što jesu, bez osude drugih. No, svima se pruža mogućnost da prihvate, osnaže i odaju priznanje – sebi. O vama ovisi hoćete li zgrabiti pruženu priliku.Ženama – od žena: radionice su osmislile žene, za žene. Kao coachevi usmjereni Vašem osobnom napretku i postizanju vlastih ciljeva, mi Vam nudimo seriju vježbi, razrade alata, intenzivnog osobnog i grupnog rada i podrške.
Ciklus se sastoji od tri cjelodnevne radionice, a prva će se održati 17. ožujka 2012.
Ovim putem vodit će Vas Elena Cvjetković i Jasmina Bjelica. Više o prvoj – ovdje, a o Jazz možete više saznati na: www.odnosi.hr
Kotizacija za jednu radionicu je 875,00 kn. Popust za prijave do 15. veljače je 10% a dovedete li prijateljicu ostvarujete popust od 30%!
Prijave i dodatne informacije: elena@misliona.hr; jazz@odnosi.hr
Ciklus besplatnih radionica za žene koje žele (p)ostati poduzetnice
„Krug“ je Udruga poslovnih žena Hrvatske koje rade na poboljšanju položaja poslovnih žena u društvu, poticanjem ženskog poduzetništva, poslovne kulture i etike poslovanja. Podržava promociju sposobnih, vrijednih, odlučnih i etičnih poslovnih ljudi, osobito poslovnih žena, čiji velik potencijal nije prepoznat ili dovoljno cijenjen u postojećem okružju.
Zagrebački ogranak „Kruga“ pokreće u siječnju 2012. godine projekt besplatnih radionica, namijenjen nezaposlenim ženama svih dobnih skupina, koje imaju želju iskoračiti u svijet poduzetništva, postati ili ostati poduzetnice.
Projekt obuhvaća tri seta od četiri neovisne interaktivne radionice, a broj učesnica ograničen je na trideset. Teme radionica koje održavaju članice Kruga, kao doprinos žena – ženama su:
1. „Upravljanje sobom: prvi korak na putu prema vodstvu i poduzetništvu“- Elena Cvjetković i Jasmina Bjelica
2. „Marketing – nikad završena priča“ – Đurđica Marković
3. „Financije za nefinancijaše“ – Tanja Rukavina
4. „Što sve treba znati prije pokretanja posla“ – Renata Vokal
Radionice će se održati u prostorima Hrvatske gospodarske komore, Zagreb. Prvi ciklus radionica počinje 19. siječnja 2012. a učesnicama koje su odslušale sve module u ciklusu dodijelit će se potvrda o sudjelovanju na svečanoj dodjeli 06.04.2012. godine.
Partneri u realizaciji projekta su Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatski zavod za zapošljavanje, a projekt prate odabrani sponzori i medijski pokrovitelji.
Prijave za sudjelovanje primaju se na adresi: poduzetnica@krug.com.hr a možete nas pratiti i na FB stranicama: “Poduzetnica – to mogu biti i ja”!
Žena, majka, poduzetnica? Je li u istoj mjeri uobičajeno pitanje: Kako uspijevate pomiriti ulogu oca i poduzetnika 
?
No, šalu na stranu – kao coach, u radu sa svojim klijentima, vrlo često bavim se ravnotežom privatnog i poslovnog. Kao coach, također, zastupam vjerodostojnost u smislu „walk your talk“. Radim s klijentima na ravnoteži privatnog i poslovnog, kao i upravljanjem sobom u vremenu: ta, zaista, ne trebam li onda prvo to isto znati primijeniti na sebi?
Još nešto: razobličimo mit ravnoteže poslovnog i privatnog u smislu da je to savršen balans na vagi života. Onaj trenutak kad se dva jezička na vagi dotaknu u savrsenoj ravnoteži. Nije, jednostavno- nije. Različite životne faze donose različitu prevagu, i stoga je nužno osvijestiti gdje smo, na koji način i kako možemo i iz trenutne situacije izvući maksimum učinkovitosti, pravilno postavljajući prioritete, u skladu sa svojim vrijednostima. I ne gubeći – sebe, u procesu.
Profitiraj.hr donosi priču Mirjane Fiolić o ravnoteži privatnog i poslovnog života, četiriju žena, majki i poduzetnica. Uspješne u svom poslu, no svaka na svoj način gradi i majčinstvo. Priče su intimne i poučne za svakog kako bismo shvatili koliko je važno čuvati jedini prostor za koji se vrijedi boriti.
A coaching je pomoć i na tom putu…
U sklopu projekta Generation Next at Work, Grad Čakovec, Grad Prelog, Grad Mursko Središće i Regionalna razvojna agencija Međimurja – REDEA, organiziraju 4 jednodnevne radionice namijenjene mladim nezaposlenim osobama s višom ili visokom stručnom spremom s područja Međimurske županije koje su se održale od 14. do 17. studenog 2011. godine u dvorani za konferencije Tehnološko inovacijskog centra Međimurje (TIC) u Čakovcu, Bana Josipa Jelačića 22, u trajanju od 09:00 do 15:00 sati.
Prvu radionicu, 14. studenog 2011. s nazivom POBOLJŠANJE OSOBNIH KOMPETENCIJA – “Upravljanje sobom – prvi korak prema izvrsnosti”, održala je Elena Cvjetković.
Cilj radionica je osnaživanje osobnih i poslovnih kompetencija mladih nezaposlenih osoba, olakšavanje procesa traženja posla, priprema za novo radno mjesto i razvijanje vještina potrebnih u svakodnevnom poslovanju, razvoj poduzetničke kulture i potencijala za samozapošljavanje. Kroz ove treninge želi se pružiti mladima ne samo teoretska znanja, već i korisne alate i metode za traženje posla ili stvarni posao kao i savjete za osobni i poslovni razvoj.
Ovaj projekt financira Europska unija u okviru IPA programa IV. komponenta – razvoj ljudskih potencijala.
Sve dodatne informacije o projektu možete pronaći na stranicama: www.gen-next.eu
Nedavno sam prisustvovala jednom, ne toliko formalnom, druženju koje okuplja profesionalce iz područja upravljanja ljudskim resursima. Izvrsno je za razmjenu znanja i iskustva, i uvijek vrlo inspirativno. Tako je bilo i ovom prigodom: tijekom kraćeg predavanja, voditeljica ljudskih resursa jedne jako velike tvrtke, onako usputno, spomenula je kako od ove godine svoje zaposlenike doslovno “tjera” s posla.
Što je još primijetila? Da se sve stiglo napraviti, da su ljudi zadovoljni, kreativniji, jače “grizu” i da – stižu sve rokove. I sama kaže: prošle godine nije bilo tako. I nismo ništa puno više napravili. Pitanje koje svima postavlja u 16:30: “Imamo li nešto za napraviti što mora biti na stolu sutra do 10h ujutro?” I odgovor je “ne”. – “Onda – brzo doma!” A onda se i sama natjera reći samoj sebi – dosta za danas… zadovoljna obavljenim poslom.
Tema za promišljanje ovog tjedna je sama nadošla: pretjerani rad. Žena. Ako to i sami radite, znate o čemu govorim, o ostajanju “do mraka” na poslu, dvanaestsatnom ritmu rada, iscrpljenosti, umornim leđima, i nošenju torbi “posla” doma, uz i sve one obveze povezane s obiteljskim životom, unatoč fino razrađenoj podjeli poslova. Učinkovitost? E, o tome bi se dalo razgovarati. Ovaj put uopće neću komentirati dokazivanja tipa “tko-će-duže-ostati-na-poslu-da-to-primjeti-šef/vlasnik/direktor”. Ili “vidi-vidi-zadnja sam na poslu, najviše radim – a žena sam…” A ima i toga… Kao i smanjivanja broja radnika i “prevaljivanja” posla onima koji su ostali, do iznemoglosti.
Nijedna od nas nije Wonderwoman (iako, ponekad, promislim kako bi bilo super imati supermoći)! Što kad bi Superžena, umjesto krasotice utegnute u šareni kostimić, bila nervozna, s nekoliko kilograma viška, lagano depresivna i čangrizava? Zaboravna, nekoncentrirana i jednostavno – nesretna? Da li bi i dalje mislili da ima super-moći? Ne, ali upravo to je ono što mnoge od nas pokušavaju: napraviti sve. Biti najbolje na radnom mjestu, naj-žene, naj- majke, naj-prijateljice, naj- sve!
Ako i znate neku Superženu, pod navodnicima, vjerojatno ćete ostati impresionirani popisom obveza, poslova, poslovnih uspjeha, kontakata, networking događaja koje je ili sama organizirala ili njima prisustvovala, dječjih slobodnih aktivnosti, putovanja, i detaljnijeg nabrajanja dostatnog za laganu glavobolju.
No, ako na popisu nedostaju stvari poput: malo slobodnog vremena za sebe ili vrijeme za vježbanje, e, onda nešto baš i nije u redu s prioritetima. Još ako, uz sve navedeno, preskače obroke ili ih svodi na preobilni obrok iza radnog vremena – voila problema sa zdravljem! Trčanje od jednog do drugog posla, multitasking, multisvwitching, multi – miks “svega” mogu u konačnici rezultirati i velikim – nezadovoljstvom, ili jednostavno nedostatkom sreće.
Što bi prava Superžena napravila u ovakvoj situaciji? Pravilno koristila svoje raspoložive resurse: stavila sebe na vrh liste obveza i pobrinula se za svoje emocionalno, fizičko i mentalno zdravlje. Kako? Možda bi učinila sljedeće:
1. Organizirala sebe u vremenu: zahtijeva malo pisanja, malo bilježenja, znanja određivanja prioriteta, te učinkovitog planiranja. A može dati puno: eliminiranjem suvišnih “potrošača” vremena, smanjivanjem dojma oko tuđih (ne Vaših!) prioriteta, znanjem reći “ne” kad je to potrebno ili učinkovitim delegiranjem može se osloboditi upravo onoliko vremena za koje stalno kukate da Vam nedostaje.
2. Napravila plan vježbanja: dva ili tri termina vježbanja tjedno, duge šetnje po lijepom vremenu, vožnja biciklom, trčanje, bazen, teretana, mogućnosti su zaista brojne.
3. Uhvatila se ukoštac sa stresom: petnaest minuta na dan “ja” vremena, meditacije, joga, tai-chi, ma štogod Vam pružalo onaj osjećaj povezanosti tijelo –um…
4. Zdravo se hranila: pažljivo s pogonskim gorivom Superžene! O da, opet ta tema: pravilno raspoređeni obroci, ne zaboravite na vodu, voće i povrće…
5. Potražila i prihvatila pomoć: nitko ne kaže da Superžena sve mora sama napraviti, ili sve sama znati. Delegiranje se odnosi i na članove obitelji, zar ne? “Kutija s alatom” ili “pomoć na putu”? Tome služe coachevi, zar ne?
Proces re-organizacije možda može malo potrajati, naročito u ovim kriznim vremenima, ali i zbog usvojenih navika. No, promislite: pravi trošak, najozbiljniji i najviši je upravo Vaše zdravlje, osobno zadovoljstvo i puka – sreća. Za pomoć na tom putu – tu je MojCoach!
U lipanjskom izdanju posebnog priloga Poslovnog dnevnika, “In&Out” objavljen je članak pod nazivom “Menadžeri za uspjeh” – u kojem o coachingu govori Elena Cvjetković, business i life coach Mislione:
“Bez obzira koji vas motivi motiviraju – želite li “pokazati” svoju savršenu figuru, odličan styling, popeti se stepenicu više na karijernoj ljestvici ili jednostavno naučiti reći NE djetetu – postoje ljudi koji će vas podučiti tim “vještinama”. Gotovo u svaki segment svoga života možete uključiti stručnu osobu koja će vam olakšati, pomoći i podučiti vas. Trebamo li se pri tome osjećati manje vrijednima, nesposobnima? Hoće li menadžeri našega poslovnog i slobodnog vremena ugroziti našu intimu? Hoćemo li se osjećati manje sposobnima ako sami ne znamo donijeti ključnu odluku ili odabrati prikladnu haljinu za svečani domjenak. Naravno da nećemo. Upravo suprotno! Kako kaže jedna od naših sugovornica, “coach” Elena Cvjetković, iza svakoga uspješnog sportaša stoji trener, osoba iz “sjene” koja mu omogućava da maksimalno oslobodi potencijale, pružajući podršku, alate i vještine koje im pritom pomažu…
Coaching polazi od toga da ste upravo vi najvažniji resurs za svoj uspjeh. Možda niste svjesni nekih aspekata toga vrijednog resursa, možda neke već koristite, možda neke ne dostatno, a neke tek trebate svladati. Volim reći da je izjava ‘Ja to znam’ jedna od najjačih samoograničenja, a uistinu ih mnogo sami pred sebe postavljamo”, navodi Cvjetković, “Coach” vam pomaže otkriti “slijepe točke”. Svi mi imamo neka područja, osobna, kojih nismo svjesni sve dok nam netko ne ukaže na njih. Uloga ‘coacha’ je da pruži podršku u analizi situacija s kojima se klijent susreće i pomogne pri iznalaženju načina rješavanja problema ili ostvarivanja ciljeva. Ako niste zadovoljni rezultatima koje postižete, osjećate se kao da ste zapeli ‘u tunelu’ i ne mičete se s mjesta, niste sigurni da ste dobro postavili svoje ciljeve, imate osjećaj da vam stalno nešto nedostaje ili kako naizgled imate sve, a u sebi se osjećate kao da nemate ništa, niste sigurni da postižete onoliko koliko vjerujete da možete, ‘coaching’ pomaže”, tvrdi Cvjetković.”
Coaching je definitino – “in”!
U svjetlu sve češćih konferencija i edukacija vezanih uz leadership i razvoj modernih lidera, pročitajte intervju objavljen na portalu Poslovni Savjetnik – centralni poslovni portal. Snaga je nutarnja: želite li biti istinski vođa – prvo naučite voditi sebe same! Upravo leadership coaching je učinkovito rješenje…
Prilog “Šalabahter” – Veliki savjetnik za bolji život, u nedjeljnom Jutarnjem listu od 10. travnja 2011. donosi priču o Martini, 26-godišnjakinji – u potrazi za poslom. Kao članica “Ekipe za uspjeh” sudjelovala je i Elena Cvjetković, poslovni i osobni coach.
Martina je, nakon sastanka s coachem Mislione, izjavila:
“Elena je bez sumnje ostavila najveći dojam na mene. Imam osjećaj kao da mi je ponudila najbolja rješenja za moje probleme. Puno me ispitivala, navodila da što više razmišljam i tjerala me da, zapravo, sama dolazim do rješenja. Najviše sam zahvalna što me podsjetila na san koji sam oduvijek imala, a to je da započnem karijeru u hotelu i popnem se, stepenicu po stepenicu, do vrha. U jednom trenutku sam to izgubila iz vida, ali sada opet polako to vraćam u fokus. Tko zna, možda za 15 godina budem direktorica…”
Preispitujete li svoj karijerni put, ili se tek pripremate njime zakoračiti – zakažite svoj coaching termin odmah: info@misliona.hr
“Čarobnjak iz Oza”: ta, tko se ne sjeća Dorothy, žute ceste i crvenih cipelica?
Dorothy i liderstvo? Da: prenosim Vam cjelovit koncept svog predavanja na konferenciji “Žene – lideri novog doba”, održanoj 03.03.2011. godine, u organizaciji tvrtke Filaks d.o.o.
Originalna knjiga izdanja je 1900- te godine, a film 1939. Judy Garland – i dan danas oduševljava – ali i pruža neke važne lekcije iz područja liderstva (između ostalog).
Pogledajte samu Dorothy na početku filma: još je pomalo zbunjena tornadom (definitivno je shvatila da više nije u Kanzasu), daleko od doma, i ne zna kojim putem krenuti i što je na njemu čeka.
Krećući se putem upoznaje druge likove (ne mogu reći ljude, zar ne?): jednog u potrazi za hrabrošću, drugog u potrazi za mozgom, trećeg u potrazi za srcem.
Pomaže joj i coach: vještica Sjevera. Već na samom početku suočava je sa situacijom, usmjeravajući pravim pitanjima (kompetencijom dobrog coacha) njenu promjenu stava, prilagodbu novonastalim okolnostima, pa kaže: “Kakva si ti vještica, dobra ili zla?” Dorothy: “Ja nisam vještica.” Gilda: “Gle, pala si s neba, padom ubila Zlu Vješticu i svi su mi rekli da je neka nova Vještica u igri. Zato te opet pitam: kakva si ti vještica?” Dorothy: “Ja sam mislila da su sve vještice zle i ružne.” (napomena: pretpostavka!) Gilda: “Ha-ha! Ružne su samo zle vještice!” Dorothy: “Onda mislim da sam ja dobra vještica.”
Dorothy misli da je ono što oni traže potrebno samo naći, no ono što ona čini je to da pretvara njihovo putovanje i potragu u timski rad, u kojem je svaki član tima različit, i upravo svojom različitošću doprinosi zajedničkom cilju.
Dorothy ne zna sve: ona nema univerzalni lijek za sve probleme koji ih čekaju, ona ih ne može zaštititi od svega na tom putu. No, ona se ne predaje, njena strast je gotovo opipljiva i na kraju tog puta, cilj nije jedan: svaki pojedinačni cilj biva ispunjen.
Dakle, Dorothy je žena i lider. Evo koje poučke daje njena uloga:
Nigdje nije kao doma i nijedan motivator nije bolji od jasnog cilja i svrhe
To moramo priznati Doroty: ona je uključena, začuđena, ponekad i uplašena, sklapa nova prijateljstva, susreće se s nepoznatim oblicima svijeta oko sebe – ali nikad ne gubi iz vida svoj krajnji cilj: povratak kući. Upravo zato važna je jasna osobna misija i vizija, kao i potpuno poznavanje vizije i svrhe tvrtke u kojoj radite.
Izniman timski rad izvire iz IMT
Ima’l mene tude? What’s In It For Me?
Razlog zašto svaki od protagonista ove priče putuju u Oz je različit, no krajnje odredište je isto. Svatko od njih mora doći u Smaragdni Grad i vidjeti Čarobnjaka. Putovanje je produktivnije u timu, no timski rad na kraju pobjeđuje sve neprijatelje i kreira bolju budućnost i za sam Oz. Lideri u pravom smislu riječi nastoje razumjeti potrebe i motivaciju ljudi koje vode, pomažući im uskladiti osobne ciljeve s višim ciljevima, organizacije.
Glava, Srce, Hrabrost i Duh su temelji karaktera
Strašilu treba mozak. Limenom: srce. Lavu – hrabrost. Dorothy traži svoj dom. Čarobnjak iz Oza upravo dodiruje našu ljudskost i to je jedan od razloga zašto je priča tako uspješna. Lideri koji su osnaženi u četiri meta-faktora koja čine karakter: mudrost, humanost, hrabrost i otpornost – isto tako prepoznaju svoje granice. I tu je područje rasta: razvoj svake od ovih snaga!
Nosi se s onim što naiđe, no ne gubi vjeru
Upravo kad ste pomislili da gore ne može biti, eto letećih majmuna! Riješite sad i taj problem…
Svijet je pun letećih majmuna, lavova, tigrova i medvjeda. Umni lideri paze da se njihovi ljudi nastave kretati žutom cestom: rješavaju prepreke „u hodu“, ostajući vjerni svojoj misiji, i uvijek spremni pružiti ruku pomoći na tom putu.
Prepoznati razliku između uloge i onog što zaista jeste
Čarobnjak manipulira vještim zamkama: iznenađuje, plaši, zapanjuje i izaziva poštovanje, no u stanju je pružiti pravu pomoć tek onda kad je uključen kao osoba, ono što jest uistinu.
I čarobnjaci i lideri često nose moćnu masku, masku položaja, no u isto vrijeme pažljivo njeguju autentičnu osobnost koja stvara povezanost s ljudima koje vode. I upravo u tome jest čarolija liderstva!
Promjena gledišta može biti čarobna
Izvrsni lideri mogu pokretati promjene na način da promjene točke gledišta s kojih njihovi ljudi promatraju svijet. Unutar pravog kuta gledanja, zatvorena vrata se otvaraju, novi putevi izranjaju i ljudi često uvide da imaju ono za što su mislili da im je nedostižno.
Kut gledanja utemeljen na „dimnoj zavjesi“, ogledalima i zavjesama – na kraju bude raskrinkan. „Pravi kut“ je onaj koji se temelji na bitnim stvarima: mudrosti, humanosti, hrabrosti – i pruža dobre i prave vrijednosti koje mijenjaju živote ljudi oko nas.
Nitko drugi to ne može napraviti umjesto tebe.
Na kraju filma Glinda, Dobra Vještica kaže Dorothy da je, u stvari, cijelo vrijeme imala u sebi mogućnost povratka kući.
“Zašto mi nisi rekla?” – upitala je.
„Zato što si to morala sama spoznati.“ – reče Vještica.
Neke stvari jednostavno morate sami spoznati: jedna od njih je liderstvo.
I za kraj: liderstvo je jednostavno puno više od toga da kažete ljudima da „krenu žutim putem“. Liderstvo je pravo i potpuno uključivanje svih njih u samu avanturu putovanja.
U organizaciji tvrtke Filaks, 03. ožujka 2011. godine u hotelu Four Points by Sheraton Panorama Zagreb održat će se 2. konferencija za razvoj žena u poslovanju pod nazivom Žene – lideri novog doba.
Na konferenciji će govoriti i Vaš coach, Elena Cvjetković, na temu “Žene i poslovni coaching”, iz svog višegodišnjeg iskustva u business coachingu.
Povodom konferencije i predavanja koje će održati na konferenciji, tvrtka Ipsos Puls izdvojila je segmente karakteristične za žene, pa kažu: „Žene u Hrvatskoj slone su aktivnom i sadržajno ispunjenom provođenju slobodnog vremena.
Uz druženje i zabavu s prijateljima, nastoje otići u kino, kazalište ili na koncert. Koriste računalo, kako za zabavu tako i za rad i obrazovanje. Rade na osobnom razvoju kroz čitanje knjiga i polaženje tečajeva i seminara, a teže i mnogo putovati.
Aktivnosti koje nemaju dodatan sadržaj manje su privlačne kao dio slobodnog vremena. U provođenju slobodnog vremena u kući, poduzimaju niz različitih aktivnosti poput brige za kućanstvo, obitelj, kućnog ljubimca, vrt, čitanje knjiga ili tiska, igranje lota ili binga te kućne hobije.
Ženama pažnju zaokupljaju prije svega „pikanterije“ s estradne scene, kao i trajna briga za vlastiti izgled i ljepotu. Dnevna politika, sportske teme i briga za zdravlje ih vrlo malo ili uopće ne zanimaju.
Sport i nova tehnologija nalaze se uglavnom izvan fokusa njihova zanimanja. Žene vole kuhati, pripremati obroke i isprobavati nove prehrambene proizvode koji se pojave na tržištu. Sklone su i zdravoj prehrani, ali iako će reći da dobro jedu, složit će se da se ne hrane uvijek zdravo.“
Konferencija će omogućiti i umrežavanje poslovnih žena, otkriti pojedinosti o životnom stilu žena u Hrvatskoj, ali i dati odgovore na brojna pitanja i otvoriti diskusiju o tome kako žene komuniciraju s ostalim članovima tima (muškarcima i ženama) i kakve su u ulozi podređenih ili nadređenih.
Kontakt za prijave: edukacija@filaks.hr
Više informacija na www.filaks.hr
Veselim se Vašem dolasku!
Blog sim, blog tam: odlučila sam da ga radije neću objaviti, nego “staviti, tek tako”. O nekima još razmišljam, nekima (pretpostavljam) već sam dužna: strpljenja, prijatelji, strpljenja
Na stranicama Poslovnog savjetnika, uz obilje informacija iz svijeta posla i rada, možete pročitati i čitav niz blogova. Između ostalih, i moj. Dijelim i na ovaj način najnoviji, o razumu i osjećajima, poduzništvu i životu.
Pročitajte!
Počinje ovako:
„Sense and Sensibility“ – znalci smatraju da ovo djelo ne pripada baš u najbolja autorice Jane Austen, no priznajmo joj jedno: žena je definitivno bila poduzetnica. U to vrijeme, „poštene žene“ ne samo da nisu trebale raditi (osim veza, kuhanja, korištenja glazbala i ponešto francuskog…), već je pisanje knjiga (a zamislite, i njihovo objavljivanje) zasigurno bila aktivnost nad kojom su se mnoga čela mrštila.
U vrijeme kad se ona primila pera, žene-pisci jednostavno nisu postojale. Jane ih je podijelila: Elinor i Marianne, odvojila razum od osjećaja. Hladno i suzdržano nasuprot romatničnom i podložnom promjenjivim osjećajima. Jer, čak i danas neki smatraju da je u poslovnom ozračju ono što je najjača karakteristika muških menadžera – razum, dok je za menadžerice prihvatljiva i mala doza osjećaja. A lideri, danas? Upravo tu je razlika: za lidere je nužan zdravi miks i jednog i drugog.
Cijeli tekst pročitajte na stranicama Poslovnog savjetnika!
12. listopada 2010. godine u zagrebačkom hotelu The Regent Esplanade održana je „9th SEE Human Resources Management Arena“ - Konferencija o upravljanju ljudskim resursima koju tradicionalno organizira Infoarena Grupa u suradnji sa SELECTIO i Moj Posao.
Neke od tema: na koji način osnažiti lidere unutar organizacije da kvalitetnije provedu neminovne promjene koje tržište diktira? Kako uopće motivirati zaposlenike? Što nam donosi predstojeće razdoblje u kojem se Hrvatska i regija pripremaju za ulazak na tržište rada EU? Kako upravljati novim kanalima komunikacije u poslovnom okruženju? Na koji način realizirati nove poslovne pothvate s reduciranim ljudskim resursima tj. kako koristiti prednosti privremenog zapošljavanja uz zadržavanje kvalitete poslovanja? Na koji način iskoristiti prednosti Business Coachinga unutar organizacije? Prezentacije predavača možete pogledati na stranicama http://www.infoarena.hr/page.asp?nID=35
Hrvatska udruga za coaching - održan drugi korporativni doručak
U četvrtak, 23.09.2010. održan je drugi koroporativni doručak pod nazivom “Dobro jutro, uz coaching”.
U radnom dijelu programa informirali smo učesnike o aktivnostima i novostima iz rada Udruge.
Dijalog o coachingu nastavili smo u interaktivnom, inspirativnom i kreativnom tonu, dijeleći razmišljanja, iskustva i ideje o coachingu u korporativnom okruženju.
Hvala svima koji su prisustvovali, i – vidimo se!
Ne tako davno pisala sam o osmijehu jednog ministra, onom pravom (“od uha do uha”, s sitnim boricama oko očiju). To je bio osmijeh koji je obilježio taj tjedan u svim medijima. Krasan, zarazan osmijeh, jedan od onih koji dolaze od ispunjenja velikog karijernog i životnog cilja, samoispunjenja. Otišao ministar, otišao osmijeh.
Alas, kao da me je netko čuo i sasvim pogrešno primjenio: i ovaj tjedan je počeo osmijesima, onih ministara koji su ostali ovdje. Mogu čak reći da će ga obilježiti, no – nažalost – u vrlo negativnom smislu. Citiram naslovnicu jednih dnevnih novina: „Ministri se smiju, a država nam ide u deficit od 14,5 milijardi kuna!“ Svi video materijali u raznim medjima zorno potkrepljuju njihove osmijehe, gle, zaista! Da li im je zaista smiješno ono što slijedi? Ili smijehom prikrivaju nesigurnost? Ili se, poput istočnjaka, smiju jer im je neugodno? Ili? Rekla bih, poput Jokera u Batmanu…
Hipoteza facijalnog feedbacka (ili davanja povratne informacije) navodi da pokreti lica mogu utjecati na emocionalni doživljaj te iste, ali i druge osobe. Na primjer, osoba koja se (pa makar i na silu) smješka na nekom društvenom događaju, vjerovatnije će ocijeniti svoj doživljaj događaja ugodnim nego netko drugi tko se mrštio cijelo vrijeme. Također je vjerovatnije da će druge osobe, koje su došle u neposredni kontakt s istom, ocijeniti osobu ugodnijom od one kod koje je smiješak izostao.
Ova teorija vuče korijene još od Darwina, iz 1895 godine. Čini mi se kao da ju je neki savjetnik u Vladi „izvukao“ na svjetlo dana i primjenio jednu vrlo površnu metodu manipulacije medijima (a putem medija i onima koji ih prate), onu koja je zaista dvosjekli mač. Dakle, Darwin je još onda tamo davno smatrao da izrazi lica jedne osobe utječu na emocionalni doživljaj svih uključenih u komunikacijski proces. I ta teorija je „držala vodu“ dosta dugo, sve dok u osamdesetim godinama prošlog stoljeća nije počelo opširnije istraživanje neverbalne komunikacije. Sve je, naravno, bilo popraćeno brojnim diskusijama o utjecaju izraza lica na emocije, provedene su brojne studije, pro et contra.
No, vratimo se osmijehu. Osmijeh je izraz jedne od temeljnih emocija, radosti. I baš zato, relativno ga je lako „fejkati“. I dok kod jednih može prenijeti poruku samouvjerenosti, povjerenja i dobrih namjera, oprez – krivotvorina se lako čita, i može prenijeti upravo suprotnu poruku: lažljivosti, bahatosti, nesigurnosti, nepovjerenja. E sad, tko god im je rekao da se smiju taj dan – gadno je pogriješio.
Čega li se to dosjetio/dosjetila osoba koja je pokrenula lavinu osmijeha u našoj Vladi u krajnje neprimjerenoj situaciji? Manipulacije medijima, odnosno utjecajem medija. No, pogrešno, jaaaako pogrešno: OK, kriza je. I to gadna. Neće biti bolje, jer ništa nije učinjeno da nam bude bolje (prepustit ću daljnji tijek ove debate stranci na vlasti, strankama u oporbi i brojnim ekonomskim stručnjacima i savjetnicima – ali ja vidim da ova godina neće završiti dobro a bojim se da ni ona koja slijedi neće biti ništa bolja).B
Budimo svjesni ovoga: ekipa je željela ostaviti pozitivan dojam u jednom od ključnih trenutaka za budžet i budućnost ove zemlje. Ostaviti pozitivan dojam putem masovnih medija, ponavljam. Zašto? Evo odgovora:
- svaki političar koji teži ostati na vlasti ili osvojiti vlast (bliže se izbori…)želi izazvati pozitivan doživljaj na širu publiku putem masovnih medija, netko im reče da osmijeh „izaziva pozitivne reakcije“, pa eto…
- kako bi se izbjeglo to da ih mediji „pročitaju“ i prokažu, ova strategija se može provoditi i na malo skriveniji način: na primjer, kada direktor TV postaje zamoli nekog od voditelja vijesti da se malo češće nasmiješe kada pokrivaju događaje vezane uz točno određenu osobu ili stranku – jeste li to kada zamijetili?
- u dobrim vremenima, političar na vlasti može koristiti ove spoznaje i dobro „izbrusiti svoj alat“ za dobivanje podrške javnosti, medija, sindikata i t d.
- kad su vremena loša, manipuliranje emocijama možda „prođe“ kao dobar PR ili pomogne kad popularnost strelovito pada. S naglaskom na “možda”.
Tjah, sad je sve jasno. Jedino, nekako vjerujem da nije baš prošlo. Manipulacije na ovako bazičnoj osnovi rijetko i prođu, zar ne?
Vratimo se mi osmijehu. Definicija je: „osmijeh je izraz lica pri kojem se krajevi usnica pomiču prema gore“.
Nedavna istraživanja ukazuju na to da možemo prepoznati oko deset vrsta osmijeha, od kojih svaki prenosi različitu emociju. Većina osmijeha izraz su radosti, sreće. Uglavnom govore o sreći, zadovoljstvu, ljubavi pa čak i ponosu. No, kao što vidjesmo, postoje osmjesi koji mogu biti nevoljni izrazi nemira, zbunjenosti, više nalik grimasama, poput osmijeha koji je izrazom stida ili srama (ne vjerujem nekako da su osmijesi koji su bili povodom ove teme izražavali stid ili sram, ispravite me ako griješim).
Osmijeh je važan ključ u ostavljanju dobrog dojma. Ili Vam vjeruju, ili ne – to umnogome ovisi i o tome kako prezentirate sami sebe. Važno je naučiti se nasmiješiti u pravom trenutku (potcrtavam „pravom“), jer osmijeh u pogrešnoj prigodi može samo trajno uništiti i obezvrijediti poruku koju nastojite odaslati.
Ja sam vidjela „lažnjake“. Po čemu ih možemo prepoznati? Takozvani „lažni osmijeh“ je uvijek više asimetričan u usporedbi s „pravim“, istinskim smiješkom neke osobe, i to je namjerna gesta s ciljem da druge navede na sasvim druge zaključke od realnih. Ovakav osmijeh obično traje duže od „pravog“, treba mu više da se „proširi“ po licu i ne obuhvaća oči.
Pomozimo im da se smiju? Trebam li odmah napisati par savjeta kako da to rade i pritome budu uvjerljiviji? Drugi put…
Znam, pomislili ste: Pa nije valjda Rohatinski pokleknuo!
Ne, nije: ovaj naslov ne odnosi se na pad vrijednosti drage nam kunice, niti na (ne-daj-Bože) popuštanje bilo kakve vrste od strane čovjeka kojem se cijela Hrvatska (i ja, i ja!) dive i poštuju ga. Čisti „teaser“, s porukom.
Sad kad imam vašu pažnju, evo zašto: napisala sam to kao metaforu koja hara svijetom: upravo u doba najžešće krize jača i sve je prisutnija pojavnost poziva na „istinske vrijednosti“, na razotkrivanje konzumerizma najraširenijih vrsta, na očajničke vapaje da se prizna vrijednost ljudi, kao osoba, kao glasača, kao radnika, kao korisnika usluga, kao…kao istinske i jedine vrijednosti.
Pa zašto volimo Rohatinskog? Zato što zna raditi svoj posao, ne dozvoljava da mu se drugi u njega miješaju, brani svoj integritet i znade vrlo asertivno reći „ne“. Zato što instinktivno osjećamo da je upravo on „pravi čovjek na pravom mjestu“. Ima čvrst sustav vrijednosti i čini kako i govori. Za dobro svih nas…
Ideolozi tržišnog fundamentalizma, takozvani „poduzetnici“ (kao što je rekla jedna moja poznanica: „Kad vidim tko se sve naziva poduzetnikom/poduzetnicom, pitam se što sam ja, koja sam sama, iz ničega pokrenula vlastito i danas vrlo uspješno poslovanje.“), isto takvi marketinški „stručnjaci“ (TV reklama za djecu: „Jednostavno ih moraš kupiti sve!“), financijski špekulanti i medijski moćnici dobrano su shvatili i razradili sistem po kojem razvijaju bolno površan, preslatko privlačan, veseljački model koji nam se nudi i agresivno prodaje na sve strane. Što nam taj sistem čini? Grubo mijenja sliku stvarnosti, zaglupljuje intelektualno i emocionalno, stvara podlogu za besprizorni konzumerizam, onaj uistinu najniže vrste. Zato je kriza dobra: ipak je protresla baš takve sisteme, ali i nas – ljude, potrošače.
Neću sada ulaziti u filozofske aspekte, ali citat Mandervillea savršeno objašnjava potrošačko društvo spektakla, „celebritija“ i crvenih tepiha: konumerizam želi „najveće ljudske slabosti preokrenuti u javnu korist“, pokušava „gramzivost, lakomost i samoljublje pretvoriti u vektore uljudbe“. Počeli smo obraćati pozornost: javno komentiramo i čitamo o krivotvorinama, prepisanim knjigama, tekstovima i djelima, opasnim proizvodima koji se mogu naći na policama trgovina, kriminalnim radnjama u tvrtkama, pronevjerama, mitu, korupciji, ognjištarenju ili iznudama, neodgovornosti prema građanima i prema okolišu. Nabrajati se može još i više, no, polako ali sigurno, okrećemo se vrijednostima koje su se nekako, u cirkusu potrošačke ekstaze, našle pometene „ispod tepiha“.
Profit? Nisu li robovlasnici opravdavali držanje robova istim riječima koje još uvijek možete čuti od nekih direktora? Ne više: osobnost tvrtke postaje ono najvažnije, ono što privlači talente, zadržava dobre, odgovara kupcima, daje povjerenje dobavljačima i dodaje vrijednost. Upravo ovaj pomak u shvaćanju osobnosti tvrtke imat će temeljne implikacije na menadžment. Između ostalog, znači da menadžeri trebaju jačati svoj etički pristup, propitkujući svaku svoju odluku ne samo prema financijskim, već i prema etičkim pokazateljima.
Neki kažu da je jednostavno „pogubio pikule“, drugi pak i u jednom najnovijem primjeru prepoznaju „pad vrijednosti novca“: vlasnik trgovačkog lanca DM, g. Werner, sve svoje bogatstvo (cca milijardu eura!!!) dao je dobrotvornoj zakladi.
Što je djeci ostavio u naslijeđe? Kvalitetno obrazovanje, kao temelj da sami zarade svoje bogatstvo.
Werner je također, ozbiljno brinuo o zadovoljstvu svojih radnika (pogledajte rezultate svih anketa o zadovoljstvu radnika u RH, pa pogledajte poziciju baš te tvrtke…), zauzimajući se za to da svaki građanin može zaraditi osnovni prihod od 1000 EUR, jer to „doprinosi oslobađanju čovjeka“.
Zbog potrebe za „pomakom vrijednosti“ vidim rastuću potrebu za coachingom, jer uistinu može i ima snage odigrati važnu ulogu u nastupajućim procesima.
Coaching pokreće ljude, privatno ili poslovno, iz „zona ugode“. Cilj mu je osloboditi unutarnju snagu pojedinca – kreativnu, emocionalnu, poduzetničku, lidersku, onu koja se temelji na istinskim vrijednostima.
Kako bi rekao Tim Gallwey, „iznutra prema van“. Njegova filozofija coachinga može se svesti na dva temeljna pristupa:
1. Svi imamo puno više potencijala nego što ga prepoznajemo.
2. Prepreke na koje nailazimo prilikom prepoznavanja i izražavanja vlastitih potencijala sami postavljamo, češće no što smo to spremni priznati. Možemo to opisati jednostavnom formulom: U(činkovitost) = P(otencijal) – S(amoograničenja).
Što je misao koja sve nosi? Primarni proizvod coachinga: osvještenost i osobna odgovornost, one vrste koja se može primijeniti na raspon od najmanjeg poslovnog zadatka do najvećih izazova pred kojima se društvo kao cjelina nalaze.
Upravo zato coaching i jeste najbrže rastuća industrija u području razvoja ljudskih resursa u svijetu, i to u doba krize, s čvrstom tendencijom trajnog ostanka.
Zato što i ja podržavam pristup Sir Johna Whitmorea i Tima Gallweya, prema kojem je primarni cilj coachinga pomoći klijentu da eliminira svoje interne (mentalne i emocionalne) prepreke koje ga sputavaju u procesu ostvarivanja željenih rezultata i zadovoljstva koje iz toga proizlazi.
Coach radi s Vama kako biste prepoznali, oslobodili i osvijestili svoje prirodne procese savladavanja novih znanja, usvajajući ih trajno. Još nešto: nasuprot priči o “učenju”, ja naglašavam i potrebu za “odučavanjem”, posebnom vrstom učenja, koja je možda iste, ako ne i veće razine vrijednosti.
Naučiti nešto novo pola je posla: druga polovica sastoji se u tome da se “odučite” stvari koje Vas blokiraju, umanjuju Vaš potencijal, ograničavaju ili su jednostavno – loše navike.
Zato što je najvažnije raditi na sebi “iznutra prema van”…
I baš zato snažno preporučujem najnoviji program “očeva” coachinga, Sir John Whitmorea i Tim Gallwaya!
Po prvi puta održat će zajednički program, u Londonu, 21.-22. listopada 2010. godine. Detalje možete potražiti izravno, na stranicama: http://www.performanceconsultants.com/inner-game ili pogledajte priloženi materijal!
Trebaju li Vam dodatni odgovori, pitajte me: info@misliona,hr
Stara kineska poslovica kaže: „Pažljivo birajte svoje želje.
“ (jer, što onda ako se ispune?!). Onda imamo i zlatnu ribicu u raznim varijantama viceva, najčešće onih koji ismijavaju te poslovične tri želje koje su protagonisti viceva zaželjeli – a ispunile su im se. Na često vrlo iskrivljen način.
Ponekad nismo niti svjesni snage želje, niti izgovorene riječi: načina na koji mogu utjecati na ono što se, na kraju, i ostvari. Kao u vicu, mnoge od stvari koje i budu izrečene kao želje, suštinski nisu ono što želimo.
Što, stvarno, želimo? Što mislimo da će nas učiniti sretnima?
Prema onome što je vidljivo oko nas danas, ono čemu se daje pojavnost, otprilike sve što se nameće kao ono što nas čini sretnima – totalno je pogrešno. Prve tri stvari na top listama su: (pogađate!) slava, (naravno) bogatstvo, i (neočekivano?) moć. Stvar se naravno, zakomplicira kad uz to još dodamo da naše želje i potrebe utječu i na našu percepciju stvarnosti. Svakodnevnu.
Krenimo od prve stvari koja je izbila na vrh top liste najpopularnijih želja i htijenja, pogotovo među mladim ljudima. Kad pogledate sve te reality shows, potrage za plesnim/pjevačkim/ekstremnim zvijezdama i zvjezdicama – sve je jasno: slava. Zašto slava? Zato što donosi prateće efekte: više prijatelja, pripadost željenoj skupini ljudi, percepciju moći, potvrdu sebe.
Pođete li, poput mene, u trgovinu igračaka u potrazi za lijepim poklonom za osmogodišnju djevojčicu, pogledajte malo što se nudi na policama. Lutkice, u paketu s nakitom i ogledalima u kojima se mogu diviti sebi, haljinice za te iste lutkice (koje su u rangu cijena „pravih“ haljina za „prave“ djevojčice!!!) koje ih trebaju učiniti sjajnima pod svjetlima reflektora, rekvizite za scenske nastupe (mikrofone i slično). Red Carpet lutkice za male djevojčice. Slava ima odsjaj šljokica. Šljokice = sreća.
U redu, biti slavan zbog svojih zasluga je cool. No, samo s jedne strane. S druge strane, pogledajte te iste – „slavne“: nagledali smo se fotografija koje zorno prikazuju kako kopaju nos, kvržice celulita na bedrima u krupnom planu, bilo je čak i snimanja poruka na mobitelu u nečijim rukama. Kažete li da to nije ništa u usporedbi s prednostima koje slava donosi, razmislite dvaput. Ili, bolje: postanite slavni pa onda ocijenite situaciju.
Druga stvar, je naravno, novac. Nećemo se zavaravati: ponekad jednostavno ustajemo iz kreveta s pomišlju da će nas i ovaj dan dovesti jedan korak bliže: _______________________________________(ispunite sami, opcije odgovora: zatvaranju minusa, otplati kredita, kupnji stana, automobila, i tako dalje.) Većina ljudi koja dobije na lotu već drugog dana piše otkaz. Reći ćete, „U čemu je problem?“, i da, složit ćete se, u načelu novac ne čini ljude sretnima (neki će dodati: ali kupuje stvari koje ih čine sretnima). Kao što to svi voditelji ljudskih resursa znaju, plaća ne čini ljude sretnima. Ona je „must have“ i točka. Ni povišice nisu dugoročno zadovoljstvo, to znamo. Zašto? Kao prvo, naš mozak jednostavno „smanji“ osjećaj zadovoljstva nakon što postignemo neki zacrtani materijalni cilj (Znate onaj osjećaj: „Zar je to – sve? Pa i nije nešto…Hoću više!“). I sama, upravo ta, željena, stvar nekako gubi onu privlačnost koju je imala dok je Vi niste imali.
Drugo je to, što smo društvena bića, pa se uvijek i stalno uspoređujemo s drugima. Zato direktori na vrhu ljestvice u tvrtkama „stenju“ kada im se plaće smanje sa 17.000 kuna na 14.000 kuna (samo primjera radi…): onima koji žive na „minimalcu“ to se ne čini kao neka velika žalost, no ako o tome promisle u omjeru svoje plaće, onda je to već brutalno, zar ne? Ili, pogledajte malo ljude koji su dobili najveće loto dobitke u svijetu: većina ih je bankotirala u roku par godina. Oni koji su dobili sve, i izgubili sve, žive sada onako kako su živjeli i prije velikih dobitaka, neki čak i gore. Kad razgovarate s njima, nije im teško u neimaštini. Na nju su navikli. Ono s čime se nisu znali nositi je teret prevelikog bogatstva.
I treća, no ipak prva, želja za zlatnu ribicu: moć. Oko toga se vrti sve, zar ne? Rijetko kada čujete nekog klinca, kada ga se pita što će biti kad odraste: „Želim biti moćan.“ Ipak, kad malo bolje pogledate: slava je moć utjecaja na ljude oko sebe, bogatstvo je moć kupnje i možemo to tako postaviti, sestra blizanka moći. Moć: političara? Da, svakako. No, i moć „malih“ ljudi, koja time nije ništa manja. To da se u moći pokazuju prave odlike ljudi znaju i vrapci na granama. Iskazivanje moći možete naći u svim životnim situacijama, od Vašeg dragog službenika uprave porezne koji Vam ne želi preknjižiti ili otpisati neke male čudne minuse koji se međusobno poništavaju, pa sve do raznih ostalih državnih službenika (korijen riječi: „služiti“?!) koji uporno vjeruju da ste Vi tu zbog njih, a ne oni zbog Vas. Ili drage kolege u nekom „open space-u“? Umjesto metaka, gađaju Vas porukama elektroničke pošte, naročito ako su se naglo uspeli jednu stepenicu više na korporativnim ljestvama. Bilo da težite tome da se i sami popnete istima, ili postanete „sam-svoj-šef“, ili Vam još uvijek odzvanja u glavi dječje „Pokazat ću ja svima!“, tu je u igri samo moć nad drugim ljudima. Ne sreća, ne zadovoljstvo, već samo igre moći.
Što nas zaista čini sretnima, osim bliskih ljudi oko nas? Putovanje do cilja, čak ne i sam cilj. Osobni rast i razvoj. Osjećaj da sami možemo ono što želimo, strast koja nas pokreće. Uz važan sastojak: samopoštovanje koje ide uz pomisao da ste do cilja došli svojim snagama i mogućnostima, na svoj način, onaj bitan sastojak za kontinuiranu uspješnost, sreću i radost življenja.
Što Vas čini sretnima, danas?
Početak ovog tjedna obilježila je jedna fotografija na naslovnicama dnevnog tiska, portala, svih izvora vijesti: jedan ministar i njegov odlazak na novo radno mjesto bila je top tema dana i tjedna.
Ono što mi je zapelo za oko (i ne samo meni) bilo je sljedeće:
Sad, možemo razgovarati o činjenici da je netko dobio super posao s aspekta trenutne situacije na tržištu rada u Hrvatskoj: kako bi bilo kada bi, svaki puta kad neki posloprimac bude primljen na radno mjesto, vijest objavimo na svim naslovnicama? Jer, uistinu je vijest ako prođete u konkurenciji od tisuću ljudi! Da, prema podacima koje je nedavno prezentirao Večernji list, za jedno radno mjesto oglašeno u travnju ove godine, u velikoj hrvatskoj tvrtki javilo se oko tisuću kandidata. Tisuću ljudi apliciralo je za jedno radno mjesto. Za samo jednu objavu radnog mjesta pripravnika u drugoj tvrtki javilo se sedam stotina kandidata. Još je puno takvih primjera ovih dana.
Kada tako gledamo, 128 prijavljenih? That don’t impress me much, kako pjesma kaže. Da, trebalo je napisati pismo i CV, da, trebalo je odraditi proceduru razgovora s kandidatima na različitim razinama. Sam postupak nije neobičan ni impresivan.
Ono što impresionira je osobni uspjeh i osmijeh na licu. Ta vrsta osmijeha, ona koja dolazi od ispunjenja velikog karijernog i životnog cilja, samoispunjenja. Jer, čovjek je to sam postigao, svojim iskustvom, radom, kompetencijama i referencama. Impresionirana sam svaki put kada netko dostigne svoj veliki životni cilj, ta sreća i mene čini sretnom. Zarazna je. Zato sam se i ja bila nasmiješena „od uha do uha“. Cijeli dan.
Što se još dalo primjetiti? Čest sindrom, bez obzira radilo se o uredskoj ili visokoj politici. Princip je isti.
Sindrom „rakova u siću“
„Mentalitet rakova“ opisuje način razmišljanja kojeg dobro opisuje i izreka „Ako ne mogu ja, nećeš ni ti.“ Metafora je ponašanja rakova u loncu: stavite li rakove unutra i polijete ih vrelom vodom, što će se dogoditi? Grabit će jedan drugoga i gurati nadolje, čak kad se jedan i popne na vrh, drugi će ga povući, priječeći da ijedan izađe. Analogija u ljudskom ponašanju je način na koji se ponaša grupa ljudi u nastojanju da „povuče“ (spriječi, umanji značaj ili ismijava vrijednost cilja i napora, popraćeno ljubomorom ili negativnim natjecateljskim duhom) bilo kojeg pojedinačnog člana koji može postati uspješniji od drugih. Ovaj termin koristi se pri opisivanju pogleda na situaciju koji nije dugoročan, konstruktivan i pozitivan, vrlo je uzak, sebičan i kratkovidan. I čest je kada bilo koji individualac ili čak grupa ljudi ostvare uspjeh isključivo svojim snagama: oni koji ostaju u „loncu“ ne podnose uspjeh onih koji su izašli iz njega.
Prisutno je i samozadovoljstvo onih koji uživaju u „povlačenju prema dolje“, pronalazeći zamjerke, umjesto da čestitaju onima koji su uspjeli ili se okrenu sebi i ostvarivanju svojih snova. Pojavnost ovog sindroma česta je, pogledate li malo bolje oko sebe, i u uredima (upravo ste promovirani na bolji položaj unutar tvrtke), unutar obitelji (ostvarili ste stupanj obrazovanja kojeg nitko u obitelji dosad nije imao), kod prijatelja i poslovnih partnera.
Kakvi su ti „rakovi“? Mogu izdvojiti par vrsta:
Kritičari: budimo realni – Vašu sreću zbog uspjeha ne dijele baš svi ljudi oko Vas. No, isto tako, vjerovatno Vaš uspjeh i ne ovisi o svima njima. Put prema vrhu prepun je izazova, ponekad korak naprijed znači i dva natrag, odlučnost raste i pada. Dok se Vi penjete, drugi „rakovi“ pokušat će Vas povući nadolje kritikama, u nastojanju da Vam zamagle pogled na cilj. Svrha kritika je u tome da njihova neučinkovitost bude manje primjetna.
Zavidni: ne podnose tuđi uspjeh, radije bi da ste tužni i jadni zajedno, nego da se Vi odmaknete i krenete svojim putem. Zvuči čudno, no takvi „rakovi“ bi radije ostali u sigurnosti lonca (iako će biti skuhani!), nego riskirali izlazak na nepoznata nova područja.
Ljutiti: što Vi idete dalje, to su neki „rakovi“ više bijesni i agresivni. No, ne zaboravite, to što ćete Vi izaći iz lonca nije uzrok njiihova bijesa, već samo povod: samo se nastavite penjati.
Balastni: to su oni što žele spriječiti i Vas, ali i sve one koji žele uspjeti od bilo kakvih pomaka. I žele da ste svi u „istom loncu“. Znajući možda i za koga se obrok kuha.
Rakovi iz lonca bit će skuhani, pokušavajući povući sve dolje, pa čak i one koji imaju snagu i sposobnost izaći van i krenuti svojim putem. No, pogledajmo to i ovako: kada bismo pomogli onima koji mogu i žele prijeći preko ruba „lonca“, možda su baš ti oni koji će ugasiti plamen i spasiti sve ostale „rakove“. Vjerujem da će osoba s početka ove priče gasiti vatru „ispod lonca“, na svoj način. Možda i potaknuti unutrašnju vatru u nama, usmjerenu ostvarivanju svog životnog cilja i/ili sna.
Puno razgovaram s ljudima. Profesionalno i privatno. O, da – ako sam propustila bilo kada to reći, ja volim ljude. Volim razgovore. Volim povjerenje, izmjenu informacija, slušanje, brbljanje, pokrete – sve. No, ono što je nekako u zadnje vrijeme jako prisutno je, krajnje pojednostavljano, jedno pitanje: je li išta u ovoj zemlji onako kako treba biti?
Krenemo li od upisa u školu dječice, i podjele iskustva roditelja koji su prošli kroz “proceduru”, poduzetnika koji nastoje nadljudskim snagama spasiti svoje poslovanje, ljudi zaposlenih u velikim tvrtkama koji dobro promišljaju odnos privatnog i poslovnog (ili strepe za svoju egistenciju), studenata zarobljenih u formalnom obrazovanju, zdravstvene skrbi, stanja nacije, morala i vrijednosti. Uh! I uhvatila sam sebe kako na mnoga pitanja odgovaram jednim odgovorom.
Majka djeteta, izmučena bezobraznim i nehumanim ponašanjem doktorice školske medicine na stresnom zadatku upisa djeteta u prvi razred osnovne škole: “Pa kako takva osoba može uopće raditi s djecom?” Moj odgovor: “I have a dream. Jednog će dana svi ljudi zaposleni u javnim službama biti kompetentni, motivirani, educirani, orjentirani korisnicima svojih usluga, onima istima koji te usluge plaćaju putem poreza. Oni su tu zbog nas, ne mi zbog njih: djeca će biti na prvom mjestu.”
Mladi bivši student, na pragu prelaska u stvarni život, u prvoj potrazi za pravim poslom: “Da li se uopće mogu nadati poslu bez “veze”, poslu koji će me ispunjavati i dati mi mogućnost da budem najbolji ja?” Odgovaram: “I have a dream. Jednog će dana svi ljudi u ovoj zemlji biti primljeni na posao transparentno, jasnim natječajnim procesom, u skladu sa svojim znanjem i kompetencijama i da će za to primiti odgovarajuću naknadu od koje će moći ostvariti “normalan” život, zasnovati obitelj, i biti zadovoljni rezultatima svog rada.
Menadžer banke, u razmišljanju o tome da li bi prihvaćanjem višeg i boljeg položaja uništio krhku ravnotežu privatnog i poslovnog, otac malog djeteta, svjestan da mu se ova prilika pruža jednom u životu? Opet, kažem: “I have a dream. Jednog dana, to uopće neće biti upitno, jer će ta banka za koju radiš znati da imaš pravo imati privatni život, biti otac svom djetetu, partner svojoj supruzi i osoba koja ima svoje hobije, htijenja i mala zadovoljstva koja život znače. I neće te držati na poslu dvanaest sati, držeći te u šaci visokim iznosima mjesečne plaće.”
I have a dream.
19. svibnja, prije devetnaest godina, birači su se na referendumu izjasnili za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku (sjećam se, glasala sam). Sabor je 25. lipnja donijeo odluku o samostalnosti.
Prije devetnaest godina narod Hrvatske glasanjem je ostvario odluku u čijoj sjeni stojimo i danas. Taj trenutak bio je zraka svjetlosti i nade milionima građana koji su trpjeli nepravdu. Probudio novu nadu. Sjećam se te nade, tog trenutka.
No, devetnaest godina kasnije, mi nismo slobodni. Naš svakodnevni život je osakaćen zločinima nepotizma, korupcije, ognjištarenja i čistog kriminala.
Devetnaest godina kasnije mi smo ostavljeni na otoku siromaštva usred oceana nestalog nacionalnog bogatstva. Devetnaest godina kasnije, oni koji rade i privređuju, radnici, poduzetnici i intelektualci su zapostavljeni po kutevima društva i osjećaju se poput prognanika u svojoj vlastitoj zemlji. Zato danas dramatiziram ovu sramotnu situaciju.
I zato kažem: I have a dream. Čak i kad su pred nama teški trenutci krize, danas i sutra, ja ipak sanjam. I to je san koji je duboko ukorijenjen u meni.
Sanjam o pravim ljudima na pravim mjestima, uslužnim uslužnim djelatnicima uslužnih djelatnosti, pravednim porezima, odgovarajućoj vrijednosti za novac, poticajnoj klimi poduzetništva, proizvodima adekvatnim cijenama koje se za njih traže, poslu za sve, transparentnom poslovanju, nenamještenim javnim natječajima, nepostojanju diskriminacije bilo koje vrste, osmijehu na licu prodavačice u obližnjoj maloj trgovini, nastavnicima koji to vole i žele biti (i pritom su adekvatno plaćeni), o čistim računima i jasnim plaćanjima, o tome da su javni službenici uistinu na službi javnosti, o pravim vrijednostima, pravednosti, nepodmitivosti, integritetu i poštenju. Puno sanjam, zar ne?
Sanjam da će jednog dana moje dijete biti dijelom nacije koja ga neće suditi po stranačkoj pripadnosti, rodijačkim vezama, povezanosti s značajnim osobama i novcu koji mijenja ruke, već po sadržaju njegova karaktera.
I have a dream. Nisam se rodila kad je M.L.King održao taj govor, no sada ga u potpunosti razumijem.
I znate što: dobro je što ga imam. Zabrinula bih se da je drugačije
(parafraziran govor M.L.Kinga, pročitajte ili poslušajte snimku originalnog – moćan je!)
Ulaz je slobodan, dođite!
Saznajte kako vam coaching može pomoći u rješavanju svakodnevnih problema i pomoći Vam da budete uspješniji i zadovoljniji.
Detaljnije informacije o coachevima koji sudjeluju potražite u našem letku:
Večernji list donosi informaciju da smo jako modno osvješteni, ako je suditi po izdatcima za odjeću i obuću. Istraživanje RegioPlan Consultinga pokazuje da hrvatska kućanstva (tročlana) za odjeću i obuću godišnje potroše 930 eura, odnosno osam posto od ukupne potrošnje koja na godišnjoj razini u Hrvatskoj iznosi 11.700 eura.
Iza nas na modu najviše troše Slovaci 750, Česi 580 i Poljaci 520 eura. 
Pitanje koje iz ovih podataka mogu postaviti je sljedeće: kad je potrošnja tolika kolika jest za prosječnu tročlanu obitelj, koliki je njen “uzaludni” omjer? Ako primjenimo Parettovo pravilo 80:20 i na Vaš ormar, da li ono što intenzivno nosite zauzima samo 20% a ostalih 80% samo puni prostor i izaziva neprekidno ponavljanje: “Nemam što za obući.”? Onda i 80% od 11.700 eura nije ciljano utrošeno, zar ne? Neka je omjer i 50:50% – i to je već novac. Koji je mogao biti investiran u odabir koji “drži vodu”, pogotovo u vremenima reducirane osobne potrošnje?
Sve što treba je letimičan pogled, možda samo tri do sedam sekundi, i Vi ste procijenjeni, ocijenjeni i o Vama je formirano mišljenje. Drugi ga donose na temelju Vašeg izgleda, govora i govora tijela, manira, stava i stila odijevanja. U trideset sekundi drugi o Vama formiraju vrlo trajno mišljenje, ono koje je kasnije teško ispraviti.
Ovo se ponavlja u svakom novom susretu. Bez obzira promatrate li to s poslovne ili osobne strane, važno je znati kako ostaviti dobar prvi dojam. Osobni dojam nije uputno shvatiti površno, stvar osobnog doživljaja je pitanje osobnog branda.
Informativni letak ponude “Prvih sedam”
Razvijajući dodatnu vrijednost za sve korisnike svojih usluga, dvije tvrtke: Misliona d.o.o. za osobni i poslovni coaching i Minutadvije d.o.o. Concierge i Lifestyle Management, osmislile su visokoindividualiziranu uslugu (re)kreiranja osobnog i poslovnog imidža.
Osnovni paket za kreiranje osobnog stila i nastupa, visoko invidividualiziranim pristupom 1:1 i coachingom usmjerenim neposrednim ciljevima klijenta sastoji se od:
2 sata rada s coachem:
- 60 minutni sastanci, u potpunosti prilagođeni Vašem raspoloživom vremenu. Uz podršku coacha definirat ćete trenutno stanje i željeni cilj te postaviti osnove daljnjeg razvoja u (re)kreiranju osobnog imidža.
2 sata rada sa stilistom:
- upoznavanje klijentove osobnosti, stila odijevanja
- analiza trenutnog stanja garderobe i potreba
- preporuka izbora odjeće za različite prilike
- važnost dobre usklađenosti boja,krojeva,tkanina i uzoraka
- osmišljavanje nekoliko novih odijevnih kombinacija uz sugestiju koje odijevne predmete je potrebno nadokupiti, preporuke
Cijena osnovnog paketa: 2.500,00 kn + PDV.
Ponuda: na upit, ovisno o potrebama i zahtjevima klijenata.
Ovo zaista želim podijeliti s vama: danas mi nije bilo “dobro” jutro. Jučerašnji dan baš je bio kvalitetan: puno napravljenog posla, zanimljiv pre-coaching sat s klijenticom, kiši unatoč sve nekako pozitivno. Sve dok kasno, iza ponoći, nisam završila s djetetom na hitnoj – ništa ozbiljno, no vrlo stresno, iscrpljujuće i potresno iskustvo.
Jutros sam, jednostavno rečeno, “pala” na trenutak. A onda sam pogledala poruke u sandučiću elektronske pošte… I pomislila: doza dobre vibre, baš kad mi je trebalo!
Evo što sam pročitala:
Predmet: BRAVO
“ Poštovana,
Osjetio sam potrebu javiti Vam se, pa pomalo čak na osobnoj (privatnoj) osnovi izraziti moje slaganje s Vašim razmišljanjima i stavovima, koji ma koliko bili dio Vašeg posla, ipak su i podosta personalizirani (ispravite me ako griješim)- izvor misliona blog i ostalo-. Očigledno da svaki “ misleći-svojom-glavom-pojedinac”, potpomognut vrijednostima koje su mu usađene kroz djetinjstvo a razvijane kroz poslovni i privatni razvoj, kad-tad dođe do raskrižja. Mogu, ali da li želim? Znam, ali je li ja to hoću baš tako? Mislim da se o tome u stvari radi.
Eto, imam u stvari poriv zahvaliti Vam iako ne znam konkretno zašto!” (potpisano punim imenom i prezimenom, ali s dozvolom za objavu pod šifrom: VFJ, 35,VSS)
Ja kažem hvala.
No, ipak mislim da je sve s nekim razlogom
Jer, upravo jedna od zadaća coacha i jest da budete usklađeni sa sobom, svojim vrijednostima i ciljevima kako biste ostvarili osobni rast i razvoj. I pomogne Vam odabrati pravi put na životnim križanjima…
U duhu društveno odogovornog poslovanja i vraćanja duga zajednici, već drugu godinu održavam besplatne jednodnevne radionice u sklopu programa EStudent Network for Exellence, namijenjenog izvrsnim studentima Ekonomskog fakulteta i FERa u Zagrebu.
U utorak, 20. travnja u podne, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, s velikim veseljem i zadovoljstvom i u uvijek vrlo veseloj i vrijednoj atmosferi, komunicirat ćemo o poslovnoj komunikaciji
Razgovarala sam s klijenticom na uvodnom sastanku koji prethodi ugovaranju coachinga, i uz dio koji je povjerljiv i dijelom je našeg odnosa, tražila sam i dobila povratnu informaciju.
Moram priznati da sam se lecnula. Naime, klijentica mi je jasno i glasno rekla ovo: „Ja sam, iz Vaših tekstova, stekla dojam da je coaching samo za menadžere. Nešto jako ekskluzivno i napredno. Sad, nakon razgovora s Vama uviđam da nije baš tako.Napišite da je to dobro i za nas, male, “obične” ljude“…
I jesam: napisala sam za koga je coaching i tko je “coachable”…
Pročitajte cijeli tekst na portalu MojPosao: http://www.moj-posao.net/jseeker_wiki.php?wikiName=PoslovniTrener158
A ja odoh klijentici poslati link…
Life coaching: zgooglate li, naći ćete definicije u smislu “Life coaching je…”.
Ja Vam neću navoditi definicije, opise i citate – dođite, i saznajte iz prve ruke!
Hrvatska udruga za coaching organizira okrugli stol o life coachingu, “UPOZNAJTE COACHING” - pravo mjesto da dobijete potrebne informacije i odgovore na pitanja.
Sudjeluju i na vaša pitanja odgovaraju life coachevi, članovi Hrvatske udruge za coaching, koji će vam nastojati približiti ovu iznimnu metodu osobnog razvoja.
Svi prisutni imat će priliku osvojiti sat besplatnog coachinga (više nagrada).
Datum održavanja: 20 .05. 2010. (četvrtak ); Vrijeme: od 19 do 20:30 sati
Mjesto održavanja: Zagreb, Knjižnica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5
Ulaz je slobodan, povedite i prijatelje!
Danas mi je dobar dan. Zadovoljna sam objavljenom kolumnom na portalu MojPosao, iako me je koštala “malog noćnog rada”.
A čini mi se da će i ovo biti početak jednog divnog prijateljstva
Vidimo se!
Elena Cvjetkovic
